Organiziranost od najranije dobi

Od kad znam za sebe bila sam štreberica. Sve je moralo uvijek biti na vrijeme. Nisam bila kampanjac i red se uvijek znao. Knjige sam spremala u torbu večer prije, odjeću koju ću nositi drugog dana – također, lektire su se čitale na vrijeme, zadaće su se pisale odmah nakon dolaska iz škole, nisam zaboravljala odjeću za tjelesni niti školske papuče. Na izvanškolske aktivnosti me nitko nije trebao voziti, buditi me prije njih i podsjećati na njihovu satnicu. Sama sam se organizirala i sve sam stizala. Takvo moje ponašanje nije bio produkt isključivo roditeljskog odgoja, već se to djelomično događalo samo od sebe, bez da sam pritom upotrebljavala neki veći napor.

Ipak, moja organiziranost imala je prvi krizni period u pubertetu. Sve što sam do tog trenutka bila, u pubertetu se okrenulo naglavačke. Red, rad i disciplinu zamijenio je kaos. Ali i to sam uspješno prebrodila :). Druga kriza nastupila je u periodima prvih ljubavnih razočarenja kada misliš da je tvoje srce slomljeno na toliko sitnih dijelova da se više neće moći zalijepiti u prvobitni oblik. Onda ti malo toga bude važno, samo želiš da srce zacijeli i da nestane ta, u tom trenutku nesnosna bol. U tom periodu živjela sam poprilično kaotično, dani su samo uludo prolazili, a ideja da ću posložiti svoj život činila se poprilično nerealnom. Ta kriza se najviše odrazila na broj (ne)položenih ispita na fakultetu. A onda je i to prošlo, a jedna važna životna lekcija je naučena.

organizer-791939_960_720

Svjesnost važnosti dobrog organiziranja

Nakon tih nekoliko situacija u kojima sam se poskliznula, postajala sam svjesnija da svaki put kada ispadnem iz životnog sedla, najlakše se u njega vratim organiziranjem i dobrim planiranje. To me nekako uzemlji i da mi vjeru u samu sebe i vlastite sposobnosti.

Sada, u tridesetima, po prvi put ozbiljno shvaćam važnost sposobnosti organiziranja vlastitog života i točno mogu prepoznati kada ispuštam konce iz svojih ruku i kada ih ponovno uzimam natrag.

Tempo kojim sada živimo je puno užurbaniji nego kada sam bila dijete. Isto tako se značajno razlikuju i stvari koje sam tada morala i željela organizirati i urediti nego što su ove danas. Isti je jedino mindset koji je u konačnici i najvažniji, a to je – željeti posložiti stvari u svom životu i ne prepustiti se stihiji i kaosu. Ako se ne rodiš s tim mindsetom, svakako ga možeš istrenirati i u konačnici usvojiti!

Osim toga, napredak tehnologije i životi koje vodimo na društvenim mrežama furaju nas u neke druge realnosti i pri tome nam uzimaju puno vremena. Klik ovdje, klik ondje i sat vremena prođe za čas! Kada tome pridodamo osmosatno (a nekad i više) radno vrijeme kojem nadodamo vrijeme utrošeno na odlazak na posao i povratak kući, uključimo li u to još kavu s prijateljima, kuhanje ručka i vrijeme za neki svoj hobi dođemo do jednostavne računice –  nemamo dovoljno vremena za sve!  Upravo zbog toga onda najčešće otpada ono što bi nam trebalo biti najvažnije – briga za naše tijelo, hobije i stvari koje nas ispunjavaju i donose nam radost. Naš život tako postane posao – kuća i eventualno kratko druženje s nekim od prijatelja. Trčanje, plivanje, učenje stranog jezika, kazalište, radionice za osobni rast i razvoj, i tome slične stvari tako polako ispadaju iz igre.  Lakše je ostati doma, sjesti na kauč i lajkati objave na društvenim mrežama onima koji rade upravo nešto od navedenog za što mi, iz naše neorganizirane perspektive, nemamo vremena.

I ja sam bila jedna od tih, kauč lajkaša. Onda mi je dosadilo pa sam to polako počela mijenjati, iako mi se i dalje događa da izgovori krenu nadjačavati zdravi razum.  Osim motivacije koja je u ovoj priči neizbježna,shvatila sam da je druga podjednako važna stvar – dobra  organizacija.

Kada dobro posložim i organiziram stari u svom životu postajem produktivnija. Manje vremena gubim u praznom hodu i kontempliranjima. Postajem konkretna i poduzimam akcije. Iza svake akcije dolazi rezultat koji te usrećuje i daje ti poticaja da dalje nastaviš u tako dobrom smjeru.

arm-1284248_960_720

Kako se dobro organizirati?

U mom slučaju najbolje pali old school metoda – olovka i papir! Zapisujte baš sve! Svaki tjedan napravite tjedni planer, možete i nekoliko njih. Jedan koji je uvijek uz vas, da možete nadopisati  nove planove, ideje, obaveze, i možda jedan kod kuće na nekom vidljivom mjestu ako će vas to dodatno motivirati.

Ja zapisujem sve: vrijeme za trčanje, vrijeme za meditaciju, kada trebam nekog nazvati, koji mail poslati, kada obaviti shoping, kada popiti kavu, kada napisati post, kada je vrijeme za čitanje, kada pročitati i pogledati nešto novo… Od kada sam to počela raditi stižem većinu toga dok ranije nisam stizala baš ništa i stalno sam bila „u gužvi“. Gužva je zapravo bila samo u mojoj glavi od kaosa koji sam si stvorila zbog prevelike količine želja, obveza i ideja koje nisam nigdje mogla svrstati.

Znate onaj osjećaj kada imate ispred sebe „to do“ listu i prekrižite jednu po jednu crticu i na kraju možete baciti cijeli papir je ste sve riješili! Diiiivan osjećaj :). Isto tako je i s tjednim planerom. Super je osjećaj u nedjelju vidjeti što si sve napravio i koliko toga si postigao. Nekada i nismo svjesni što sve obavimo u tjedan dana…

Ovaj tjedan nisam napravila tjedni raspored. I pogađate – baš ništa nisam stigla. Zaboravila sam vratiti knjige u knjižnicu, odgodila sam pisanje posta, nisam pročitala stvari koje sam bookmarkala, nisam odgovorila na neke mailove (gužva je, gužva), nisam trčala… Zapravo nisam napravila puno stvari koje sam mogla jer mi se vrijeme čudnovato istopilo, a prioriteti su se negdje izgubili. Ova kaotična situacija po kojoj sam ranije živjela došla mi je kao super podsjetnik koliko je pisanje tjednog plana i organiziranje vlastitog života važno, te da vodi znatno boljoj produktivnosti.

Svi imamo dovoljno vremena i mogućnosti za sve, samo je stvar u tome da li ćemo odlučiti uzeti konce u svoje ruke i organizirati svoj život na način koji je usmjeren na postizanje maksimalne proaktivnosti i time isto tako uspješnosti na dnevnom nivou.

 Kako se vi organizirate? Voljela bih čuti neke vaše savjete i ideje 🙂